Kvaliteta života u stambenim naseljima iz socijalističkog i postsocijalističkog razdoblja: komparativna analiza između Slovenije i Hrvatske
Stanovanje je jedno od osnovnih i najkompleksnijih ljudskih dobara (prava). Definiraju ga mnoge značajke koje određuju kvalitetu života. U ovom istraživačkom projektu stanovanje razmatramo kao dobro s fizičkim i sadržajnim značajkama, koje predstavljaju važne indikatore njegove uporabne vrijednosti, odnosno ključne indikatore za mjerenje promjena društvenih vrijednosti kod stanovnika, a koje se odražavaju u razumijevanju, percepciji i potrebama stanovnika vezanima za kvalitetu života. Pri tome smo usredotočeni na život u stambenim naseljima izgrađenima u razdoblju socijalističkoga političkog i ekonomskog sustava, te u vremenu prelaska na sustav tržišne ekonomije koji je uslijedio (postsocijalističko razdoblje). Polazimo od hipoteze da su promijenjene društvene okolnosti, karakteristične za postsocijalističko razdoblje, stanovnicima donijele nova očekivanja vezana za kvalitetu života, što posljedično može značiti da su stambena naselja iz socijalističkog razdoblja postala manje privlačna za život, jer stanovnici imaju viša očekivanja ili zahtjeve prema boljem standardu stanovanja i većoj kvaliteti stambene okoline uslijed promijenjenih vrijednosti koje se odnose na kvalitetu života u stambenim naseljima. Istraživanje je zamišljeno kao komparativno, jer testiramo hipotezu u dvjema državama, Sloveniji i Hrvatskoj, koje imaju isti temelj za nastanak velikih stambenih naselja izgrađenih tijekom socijalističkog razdoblja. Obje su bile sastavni dijelovi socijalističke Jugoslavije. Kao i u drugim socijalističkim državama srednje i istočne Europe, i u Jugoslaviji je izgradnja ovih stambenih naselja trajala do kraja 1980-ih. Prestala je nakon raspada Jugoslavije i uvođenja novoga društvenopolitičkog i ekonomskog sustava, kada su počeli nastajati novi tipovi kolektivne stambene izgradnje. Stambena naselja postsocijalističkog razdoblja obično uključuju manje pojedinačne stambene zgrade, s manjim brojem stanova i manjim brojem stanara. To se prvenstveno odnosi na Sloveniju, dok je u Hrvatskoj u postsocijalističkom razdoblju nastavljena izgradnja gusto izgrađenih stambenih naselja, što znači da su se razlike u stambenoj izgradnji između dvije države počele javljati u postsocijalističkom razdoblju. Međutim, unatoč ovim promjenama i razlikama, velika stambena naselja iz socijalističke ere u objema državama još uvijek predstavljaju važan tip stambene okoline, ili značajan udio ukupnog stambenog fonda, za koji pretpostavljamo (temeljem hipoteze) da nije adekvatan za kvalitetno življenje uslijed zastarjelosti i promijenjenih vrijednosti, i čemu je potrebna cjelovita obnova. No, nijedna od ovih država nije usvojila nacionalnu strategiju obnove velikih stambenih naselja, ni smjernice za osiguravanje bolje kvalitete stanovanja i neposredne životne okoline. Stoga je krajnji cilj ovoga istraživačkog projekta definirati – iz perspektive kvalitete života – smjernice i preporuke za adekvatnu obnovu stambenih naselja iz socijalističkog razdoblja i projektiranje novih stambenih naselja. Smjernice će se moći primijeniti kako u Sloveniji, tako i u Hrvatskoj. Osnova za oblikovanje prijedloga za pripremu obje nacionalne strategije bit će skup sličnosti i razlika u percepcijama i razumijevanju kvalitete života među stanovnicima stambenih naselja i njihove potrebe proizašle iz novog načina življenja. Iz te perspektive istraživanje će biti izvorno, a razvijene smjernice bit će relevantne za druge srednje i istočnoeuropske postsocijalističke države, posebno one koje su nekad bile dio Jugoslavije. Ovo je istraživanje također posebno značajno u metodološkom smislu, jer će se koristiti participativne metode prikupljanja podataka: participativno akcijsko istraživanje, istraživanje usmjereno prema korisnicima te otvoreni demokratski forum. Upravo je nedostatak participacije javnosti u definiranju problema i rješenja ono što je čest (i često kritiziran) problem u postsocijalističkim državama.